U nastavku slijede avanture s mojeg prvog osmodnevnog putovanja u Englesku, Irsku i Škotsku. Saznat ćete zanimljive trenutke putovanja, doživljaje i avanture, što sam naučio i zašto nikad neću odustati od upoznavanja svijeta. Iako je bilo prvo u samostalnom aranžmanu, već samim dolaskom kući shvatio sam što znači wanderlust. Prošla je već godina dana, i još me drži.

Znao sam što me čeka..letim u Gravity baru.. zapravo ne..još sam na zemlji - Guinness Store House
Znao sam što me čeka..letim u Gravity baru.. zapravo ne..još sam na zemlji – Guinness Store House

Dugo sam sanjao o tome da posjetim Irsku, zemlju zelenila, predivnih ljudi, fine pive, zanimljive kulture, pogotovo one glazbene. Iako samo bio samo jedan od bijednika pod torturom stručnog osposobljavanja za rad, štedio sam, štedio i štedio. Došao je trenutak kad je trebalo odlučiti na što ću potrošiti ušteđevinu. Pogađate, avionske karte bile su prvi izbor. Iskustva u kupnji nisam imao, ali srećo, na svoje prvo, kako ga volim nazvati trigger putovanje” nisam išao sam. Pridružila mi se Nina. U samom startu izbacili smo ponude putničkih agencija, jer su bile preskupe. Ne samo preskupe, već i ograničavajuće. I vjerujte, nisam požalio, ispalo je super.

Nakon 2 tjedna pretraživanja i planiranja izradili smo plan i našili na super povezane letove. Početna ideja bila je samo Irska preko Engleske, ali skrpali smo i Škotsku. Karte smo kupili četiri mjeseca prije putovanja (Ryanair) Ako 1200 kuna za ovo putovanje usporedimo s omjerom dobivenog na hrvatskom Jadranu u istom vremenu (početak kolovoza), dolazimo do zaključka da smo pogodili vrijeme kupnje. I da, savjetujem da uvijek karte pregledate na jednom računalu, a kupite na drugom, s drugom IP adresom. Cijene variraju, odnosno skaču, uvjerili smo se odmah.

Počinjemo planirati smještaj. Oduvijek nam se sviđao couch surfing, opcija besplatnog smještaja kod tisuće i tisuće mogućih hostova. Nakon više od 200 poslanih upita, nismo pronašli zadovoljavajuće rješenje. Iako, bilo je primamljivih ponuda s gotovo zagarantiranim avanturama. Društvena mreža je super, spaja vas s ljudima kod kojih možete prespavati, a organiziraju se i razni meetinzi za couch surfere. Možda nekom drugom prilikom. Sljedeća opcija bila je istraživanje hostela. Kako smo putovanje planirali 4. mjeseca prije, očekivali smo razumne cijene i veliku mogućnost odabira. I tu smo se prevarili. Hoteli su bili preskupa opcija, pa smo se odlučili za Airbnb, tada za Hrvate relativno novu društvenu mrežu koja funkcionira kao posrednik između pružatelja smještaja i samog putnika. Prednost joj je što na svakom oglasu možete pronaći fotografije, ali i recenzije onih koji su smještaj već koristili. Rezervirali smo smještaj za London, Dublin i Glasgow. Više o samom smještaju i iskustvima saznajte u nastavku.

Kupljen je ruksak, power bank i ostale potrepštine neophodne za održavanje života baterije za fotografiranje na mobitelu. Bacio sam se na gledanje Youtube videa sa savjetima za najbezbolnije pakiranje. Godišnji je dogovoren, i stiže dan polaska. Kretali smo iz Osijeka. Prvi put smo posjetili taj aerodrom, malen je i ima nekoliko letova dnevno. Prošli smo check-in bez problema,

Doza adrenalina digla se kad su se otvorila vrata za prolaz prema avionu. Očekivao sam barem autobus, ali krenuli smo pješke. Posljednji pozdrav roditeljima (u slučaju da mi se nešto dogodi, mada sam znao da neće).

London – multikulturalnost na jednom mjestu

Foto 02. Whitehall Palace u Londonu
Foto 02. Whitehall Palace u Londonu

Leta se nisam bojao jer sam već letio avionom, ali znao sam da je ovo moje prvo samostalno putovanje, pa je adrenalina bilo puno više. Sletjeli smo u London u kasnim večernjim satima. Unaprijed smo platili autobusni prijevoz iz aerodroma prema centru, i obrnuto. Tu je počela prva avantura s traženjem smještaja kojeg smo rezervirali. Kupili smo tzv. Oyster card za prijevoz autobusom i metroom. Cijena za izdavanje kartice iznosila je 5£, a sami određujete koliko ćete uplatiti za korištenje. U snalaženju nam je puno pomogla City maps 2 go aplikacija koja omogućuje prikaz karte grada bez uključenog internetskog pristupa. Prije korištenja potrebno je putem Wi-fi pristupa preuzeti željenu mapu grada. Aplikacija daje i ostale informacije poput najbolje ocijenjenih restorana, kulturnih i povijesnih znamenitosti, barova, kafića, evenata, i ostalog. Stižemo do prvog smještajnog objekta u tamnoj ulici. Za sve one koji ne znaju, rijetko se događa upoznavanje između hosta i vas, pa smo ključ morali neprimjetno uzeti ispod otirača. Adrenalin skače visoko, jer puno ljudi gleda, a ja glumim da samo vadim ključ iz ruksaka. Prespavali smo noć i krenuli u prvo upoznavanje Londona.

Kako svi bruje o poznatom English breakfastu, a mi gladni odmah na isprobavanje. Cijene se kreću od 10£ na dalje.

English breakfast od 10 funti
English breakfast od 10 funti

Uz doručak dobili smo i njihovo lokalno pivo koje nas baš i nije oduševilo. Da je, sjetio bih se i naziva. Najeli smo se i krenuli u razgled grada, onoliko koliko smo mogli, i to iz dva razloga. Jedan je da smo priliku za razgled imali samo taj dan, a drugi let za Dublin, taj isti dan. Skoknuli smo do Big Bena, i iznenadili se prekrasnim pogledom. Na samom mostu kraj Big Bena, ispod kojeg teče izrazito prljava Temza, uočili smo skupine ljudi koji vješto barataju rukama, ali i pažnjom prolaznika. Naime, svi ste upoznati s igrom pogađanja čašice unutar koje je loptica. Stali smo i ubrzo shvatili da je sve prevara, jer rade timski. Bilo nam je čudno kako netko iz prve zaradi 200£, privuče prolaznika koji na isti način izgubi 200£. Ubrzo se zaboravi na to kad odjednom ugledate veliki London Eye.

U blizini smo posjetili Houses of Parliament, Buckinghamsku palaču, Westminstersku palaču, St. Paul´s Cathedral, Tower of London, Regent Park. Neću vam dalje nabrajati što se sve isplati posjetiti, jer to ovisi o preferencijama pojedinaca, a uostalom, svega ima na Google-u. Rađe ću pričati o onim nematerijalnim stvarima, prekrasnim uspomenama i iskustvima koje sam ponio sa sobom. Iznenađeni izrazito toplim vremenom, potražili smo hlad i došetali do St. James parka. Na trenutak sam se osjećao kao da sam u slavnoj seriji Prijatelji. Predivna priroda, zelenilo, cvrkut ptica i ostalih životinja pružaju osjećaj kao da ste kod kuće. Siguran sam da bi se mojoj mami svidjelo, toliko cvijeća ni ona nema u svojem vrtu:)) Skinuli smo svoje backpacke s leđa i odmorili, ležeći na travi.

U parku znaju kako zaraditi. Na najfrekventnijim pozicijama postavljene su ležaljke. Ljudi dođu, sjednu i uskoro stiže naplata. Nismo saznali kolika je cijena izležavanja na suncu s pogledom na okolna jezera, ali nije nam ni žao. Zelena trava i hlad bili su dovoljni. Drugi must do bio je tradicionalni doubledecker. Nismo imali previše vremena, pa smo ipak sjeli na autobus na dva kata, te krenuli do najboljeg londonskog iskustva – Camden Towna. Sve do tada, London me nije oduševio. Poznata Camden Market tržnica neće vas oduševiti i upoznati samo s Engleskom kulturom, već i doslovno cijelim svijetom. Tu su različiti dućani, od glazbene opreme i instrumenata do pubova, tattoo salona i različitih štandova koji nude različite proizvode. Sve što možeš zamisliti, a treba ti, naći ćeš na ovoj tržnici u obližnjoj ulici. Oduševila nas je multikulturalnost. Gastronomski gledano, ovo je bio raj. Ali, mi smo se zeznuli jer smo na tržnicu došli siti. Drugom prilikom tamo idem gladan. Mirisi se šire cijelim kvartom i teško im je odoljeti.

Camden Market kao najupečatljiviji dio Londonske avanture
Camden Market kao najupečatljiviji dio Londonske avanture

Tu je i puno uličnih svirača i ostalih umjetnika koji animiraju prolaznike. Stao sam kod svakog, i ubacio koju funtu. Tad sam se već zapitao, ima onih koji se trude i glazbom zarađuju za život, a ima i onih koji sjede na cesti s povicima: “Change for homeless please”.  U ovom kvartu više je onih koji se trude zaraditi za život, i zato sam se osjećao dobro. Glazba i umjetnost me uvijek oduševe, pa ću se iz tog razloga uvijek rado vratiti na ovo mjesto. I mali savjet. Ovo je mjesto za alternativce i one open minded, jer tamo se kreću različite skupine ljudi. Od punkera, gotičara, grungera, transvestita, pa do onih otmjenijih u odjelima. Ako ste skloni predrasudama o izgledu, ovo nije mjesto za vas. Highlight mojeg posjeta Londonu upravo je ovo mjesto. Na svakom kutu nalazi se i pokoja henna tattoo majstorica. Nina, moja suputnica zaželjela je uspomenu s Camdena, pa je dala izraditi krasan henna primjerak na vanjskom djelu šake. Cura koja je radila crtež bila je sakrivena unutar dućana. Njezin pogled bio je predivan, pamtit ću ga jako dugo:) Pri povratku do aerodroma pokušali smo vratiti Oyster Card, ali neuspješno. Savjet za sve one koji ga kupuju: refundaciju možete zatražiti tek nakon što prođe 24 sata nakon kupnje.

Dublin, Galway i Cliffs of Moher – kulturna i prirodna čuda pred mojim očima

Rijeka Liffey u Dublinu
Rijeka Liffey u Dublinu

Moje pravo uzbuđenje počelo je tek kad sam shvatio da sjedim na autobusu za let prema Dublinu. Autobusa nema, a mi već razgovaramo kako se vraćamo doma. Ipak, snovi su se ostvarili i ubrzo smo opet u zraku. Letjeli smo noću, pa nismo iskusili Irsku iz zraka. Na odredište smo stigli oko ponoći. Prethodnom pretragom doznali smo za kupnju Leap Carda, kartice za prijevoz kao one u Londonu. Tu smo se zeznuli, jer je nismo kupili na aerodromu, već u prvom turističkom uredu u centru Dublina. Nažalost, tu informaciju nismo pronašli na vrijeme, jer se turistička verzija kartice može kupiti samo na aerodromu. Krenuli smo u potragu za svojim iznajmljenim smještajem. Ovo je bilo pravo iznenađenje. Stigli smo do odredišta, okrećemo se oko sebe, kad ono samo luksuzni stanovi i penthousevi. Bili smo skeptični oko toga da li se nalazimo na pravom mjestu. Na već prethodno spomenutom Airbnb-u rezervirali smo smještaj s pogledom na more, za 25€ dnevno. Jedina razlika između rezervacije onog u Londonu, i ovog Dublinskog bila je u tome što za taj smještaj nije bilo nikakvih recenzija, samo fotografije.

Adrenalinskog i avanturističkog smo duha, pa smo odlučili da ćemo prihvatiti činjenicu da ćemo možda biti nasamareni. Bili smo na pravom mjestu! Našeg hosta nije bilo kod kuće, ali nas je dočekao njegov cimer. Vozimo se liftom do zadnjeg kata i još ne vjerujemo. Pronašli smo naš smještaj, koji je bio na zadnjem katu penthouse-a, modernog dizajna interijera, s prekrasnim pogledom na more.

Pogled na Irsko more od 25€
Pogled na Irsko more od 25€

Na krevetu nas je dočekala poruka dobrodošlice s komentarom da ako nam ne smeta sunce, da zavjese ostavimo otvorene jer nas ujutro čeka prekrasan izlazak sunca. I tako je bilo. Veće u 05:00 probudilo me sunce, otvorim oči i vidim ono što sam oduvijek sanjao. More i zeleno. Jeeej, stigao sam u Irsku!! Brzo se budimo i krećemo u, za mene najbolju avanturu života.

Opet, fokus priče neće biti na tome što smo vidjeli i posjetili, već na iskustvima i doživljajima. Kako nas je ujutro probudilo sunce, pomislio sam, već prvi dan se razbio mit o Irskoj kao kišnoj zemlji. Ili ipak ne. Kiše ima gotovo svaki dan, pa i taj naš prvi. Kupujemo turističku mapu grada i krećemo u potragu. Prva postaja, Temple bar. Ne, ne pub, već kvart.

Temple bar, najpoznatiji pub i kvart Dublina
Temple bar, najpoznatiji pub i kvart Dublina

Dočekala nas je krasna poruka: “ Have a badass time in Dublin”. Dublin je grad odijeljen rijekom Leffey, i počiva na brojnim mostovima. Najpoznatiji je onaj istog naziva kao i rijeka.

Have a badass time in Dublin dobrodošlica

Gdje ćete jesti, nećete dugo tražiti. Samim ulaskom u Temple bar dočekat će vas mnoštvo pubova, restorana i barova, i ispred svakog promotor s dnevnom ponudom. Opet tradicionalno, fish&chips. Cijene se kreću od 10€ pa na dalje. A burgeri i gulaši s Guinnessom, nešto najfinije što sam u životu probao.

Burger i gulaš s Guinnessom
Burger i gulaš s Guinnessom

Tu sam popio i svoj prvi irski Smithwicks. I prije putovanja bio sam zaljubljenik u pivo, ali njihove pive jednostavno oduševljavaju. Osoblje svih restorana, pubova i barova izrazito je ljubazno i pristupačno, a nekad znaju i pretjerati.

Irsko pivo, ili ga voliš, ili ga ne voliš
Irsko pivo, ili ga voliš, ili ga ne voliš

U Dublinu smo boravili 4 dana, i posjetili neke od najpoznatijih znamenitosti kao što su O’Connell Street, katedrala Sv. Patrika, slavna pošta, Merrion Square, Grafton i Dawson Street, Dublin Castle, Molly Malone Statue, kuću Oscara Wilde-a, i mnoge druge. Trinity College predivno je mjesto za studiranje, i sigurno jedan od najpoželjnijih fakulteta na svijetu. Imaju predivnu bibliografsku zbirku i prekrasno uređenu knjižnicu. Unutar jedne od zgrada smještena je Book of Kells (evanđelje na latinskom jeziku). Posebna je po tome što svaki mjesec otvaraju novi list. Red za razgledavanje knjige bio je predugačak, pa smo krenuli dalje. Kad smo se vozili avionom, dogovorili smo se da nećemo probati njihov Guinness. Kako smo imali slobodnog vremena, odlučili smo se posjetiti Guinness Store House.

Ulaz u Guinnessovu tvornicu piva
Ulaz u Guinnessovu tvornicu piva

To je djelom tvornica, a djelom muzej povijesti Guinnessa. Ulaznica stoji 18€ za studente, a uz nju na samom vrhu dobivate pintu Guinnessa. Organizirani je razgled, a interaktivni sadržaji daju vam pravi uvid u same procese izrade piva. Mogu se vidjeti stari izložbeni primjerci piva. Posjetili smo i sobu u kojoj su nas naučili kako percipirati mirise, i popili čašicu piva onako kako su  to radili oni koji su ga nekad testirali, a to rade i danas. Digitalno nam se javio i Alfred Guinness. Na svakom koraku postoje kamere kojima se možete fotografirati ili snimiti interaktivan video, i poslati ga frendovima elektroničkom poštom. Prekrasan pogled na Dublin možete doživjeti posjetom Gravity bara, najvišeg djela kompleksa. Stakleni prozori omogućavaju vam 360° razgleda Dublina.

Svaku večer posjećivali smo pubove, što je za mene predstavljalo izvanredno iskustvo. Prvo smo ušli u onaj najrazvikaniji, Temple Bar. Začudo, mjesta je bilo. Cijene piva kreću se od 5€ na dalje za pintu. Pinta je njihov naziv za kriglu piva. Po pivo morate sami, a ja kao neuki Irac krećem u avanturu do šanka. Čekam, čekam, i ništa. Ubrzo shvatiš kako su Irci divni ljudi. Stari lokalac uhvatio me za vrat, i objasnio mi kako se naručuje pivo:) Ponuda je velika, buka jaka, pa sam na kraju pivo naručio tipkanjem naziva na mobitel. Smiješno, znam.

 Jedna od mnogih beer reklama ispred pubova
Jedna od mnogih beer reklama ispred pubova

Svake večeri održavaju se svirke lokalnih glazbenika, što je za mene super. Nekome je taj dan bio rođendan, pa sam pomislio da bih jedan takav i ja volio proslaviti.

Irci su pristupačni, srdačni i druželjubivi. Pošto sam pušač, a u niti jednom zatvorenom prostoru pušenjene nije dozvoljeno, samo radi toga upoznao sam mnogo ljudi. Dođeš ispred puba, zapališ cigaretu i ne moraš se brinuti da ćeš to vrijeme provesti sam. Pubovi su uvijek puni, u bilo koje doba dana, i uvijek se nađe netko za razgovor. Nije neobična pojava uzeti pivo sa šanka i popiti ga na cesti. Susreli smo i puno Hrvata. Na prijelazima kod mostova nalaze se barovi iznad vode. Irci tamo svakodnevno ispijaju popodnevnu kavu. Ali ne samo Irci, čuli smo više hrvatskih riječi nego engleskih. Iznenadila me količina dobivene kave za samo 2,5€. Popio sam i onu tradicionalnu Irsku, s Jameson whiskey-em.

Na Temple Baru gotovo svaki dan možete pronaći barem 7 različitih glazbenika/sastava koji vas oduševljavaju svojom srdačnošću. Možda u ovome neću biti 100% objektivan, ali razlog tome je što me inspirira, i što volim irsku glazbu i kulturu. Susreo sam bend naziva Mutefish, kupio pivo u obližnjem dućanu, i živio svoju bajku za vrijeme trajanja svirke na ulici. Svakako ih preporučujem.

Prije polaska rezervirali smo kartu za posjet predivnim Cliffs of Moher.

Predivan pogled s klifova oduzima dah
Predivan pogled s klifova oduzima dah

Putovanje nas je stajalo kojih 30€. Autobusom smo putovali 3 sata uz prekrasne poglede na zelene pašnjake, šume i livade. Klifovi se nalaze u Clareu, u blizini nacionalnog parka Burren.

Pogled s litice u nacionalnom parku Burren
Pogled s litice u nacionalnom parku Burren

Sam posjet klifovima trajao je sat vremena, što je i više nego dovoljno, jer vjetar onemogućava normalno hodanje. Staze su striktno označene, ali meni avanturistu to nije puno značilo. Pregledavajući fotografije posjetitelja shvatio sam da ih puno okine prekrasne fotografije, pa zašto ne bih i ja. Preskočio sam ogradu, i već zaradio opomenu od zaštitara. Ali sve za prekrasnu uspomenu.

Evo kako je završila avantura koja me koštala špotancije zaštitara
Evo kako je završila avantura koja me koštala špotancije zaštitara

Dosta je da sjedneš i gledaš, jer pogled je izvanredan. Imali smo sreće radi sunčanog vremena. Nakon sat vremena krenuli smo prema gradiću Galwayu, smještenom na zapadnoj obali irskog otoka.

Galway bajka uživo s ceste
Galway bajka uživo s ceste

Putem smo stali u nacionalnom parku Burren, s opet nadahnjujućom prirodom. Legao sam na travu samo radi fotografije, okrenem se i pola turista iz mojeg autobusa učinilo je isto :).

Baciš se i uživaš, Burren nacionalni park
Baciš se i uživaš, Burren nacionalni park

Na putovanju sam od turističkog vodiča saznao da Dublin znači crno jezero, a izvorni irski naziv je Baile Átha Cliath. Ostao sam iznenađen činjenicom da samo 5% Iraca priča tradicionalnim irskim jezikom, ali i malo žalostan što to nisam čuo uživo. Galway je grad iz bajke, doslovno. Gradom šeću animatori obučeni u patuljke i njihove leprechaune. Ni jednog pravog nisam vidio, možda i bolje. Vratit ću se sigurno i potruditi se pronaći ih :)

Glasgow, Edinburgh – gradovi kulture ili gradovi smeća?

Ulica prekrasne arhitekture u kojoj smo prespavali u Glasgowu
Ulica prekrasne arhitekture u kojoj smo prespavali u Glasgowu

Naša posljednja postaja bila je Škotska. Opet kultura i glazba na prvom mjestu, barem meni. Glasgow je grad koji je dosta nalik Zagrebu, nije me oduševio. Možda zato jer ga nisam uspio doživjeti cijelog. Cijene su bile visoke za naš ukus. Na aerodromu smo mijenjali eure u njihove funte, te se nerijetko događalo da nismo znali koje su škotske, a koje engleske. I u Glasgowu smo odsjeli koristeći Airbnb, kod mladog Aarona, studenta povijesti koji nam je pomogao u tome što bismo trebali posjetiti. Kako smo imali samo 2 dana, prvo popodne iskoristili smo za razgled grada, a drugi dan posjetili smo Edinburgh. U Glasgowu smo posjetili Buchanan Street, Kelvingrove park, katedralu, Glasgow West End, Georges Square i druge znamenitosti. Ali opet, nećemo o znamenitostima. Ljudi su slični Ircima, srdačni i pristupačni. Jezik im je pomalo čudan. Našli smo se u nekoliko smiješnih situacija u kojima smo se na kraju smijali sami sebi. Misliš da znaš engleski, kad ono ne znaš naručiti ni hranu. Odnosno znaš, samo ih teško razumiješ. U Glasgowu smo koristili Megabus, super jeftinu varijantu autobusnog prijevoznika. Karta za prijevoz na relaciji aerodrom – centar Glasgowa izašla nas je skuplje no povratna karta na relaciji Glasgow – Edinburgh. Za razgled grada imali smo samo jedan dan. Grad me oduševio. Prekrasne vizure starih zidina, zelenilo, arhitektura, ali i hrana koja je dosta skupa. Na svakom koraku može se pronaći škot koji svira gajde.

Škot na gajdama u Edinburghu nije rijetka pojava
Škot na gajdama u Edinburghu nije rijetka pojava

Posjetili smo Edinburgh Castle, Princes Street Gardens, Royal Mile, samu Princes Street, Edinburgh Old Town koji mi je bio osobni favorit.

 Edinburgh Castle sam za sebe priča svoju priču
Edinburgh Castle sam za sebe priča svoju priču

U to vrijeme održavao se Fringe, najveći svjetski festival umjetnosti. Susreli smo mnoštvo uličnih performera, glazbenika, umjetnika i glumaca. Ulični svirači opet su me oduševili.

Najveće čari Edinburgha doživio sam šetnjama po parkovima i zelenim površinama. Turista je puno, ali legneš na travu i uživaš u pogledu. To je ono što me razveselilo i ispunilo. Naša avantura tu je završila. Ili smo samo tako mislili. Stigli smo u Glasgow, spakirali se za doma i krenuli spavati. Buđenje je bilo u 3 sata ujutro, jer smo pješice trebali stići do autobusne postaje na kojoj nas kupi autobus prema aerodromu. Spavali, naravno nismo, jer smo tek tu noć shvatili da smo u studentskoj ulici koja obiluje partijima. Barem je smještaj bio odličan, staromodan i s prekrasnim pogledom na njihovu arhitekturu.

I završilo je. Samo putovanje, i to prvo samostalno. Naučio sam da je uvijek dobro koristiti aplikacije koje uvelike pomažu pri snalaženju. Ostavljajte komentare, oni znače puno. Na aerodrom uvijek dođite barem sat vremena ranije, a ako imate vremena za čekanje između letova, pametno iskoristite količinu besplatnog interneta kojeg vam nude. Sad znam koliko dobro i koliko prije se moram početi pripremati za putovanje. Sa sobom nosite itinerare, mape i karte mjesta koje posjećujete. Znaju ih masno naplatiti, posebno na aerodromima. I ne zaboravite, dobra volja, avanturizam i ljubav na putovanjima je ono što ćete pamtiti cijeli život. U Irsku i London ću se sigurno rado vratiti, i nadam se da ću s nekim od vas ovdje još jednom pisati nova iskustva. I da, novac nikada ne bi trebao biti problem. Osim sada kad moram kupiti novi fotić J

Do pisanja.

Autor: d_herman