Putopisi čitatelja, Mateja Andabak / 2016.

Meni osobno to je bio prvi let avionom pa je tu bila i trostruka doza adrenalina. Nakon 2 sata i 30 minuta (manje-više), nas tri studentice smo sletjele na Stansted. Da, cure, u Londonu smo. Finally. Prva vožnja Londonom je bila nešto neopisivo. Ne znaš kud bi prije pogledao niti koja strana grada ti je ljepša. Iskrcale smo se na Victoria Station, a onda je bilo kud sad? Pali mobitel, traži wi-fi i nađi rutu na GPS-u. I tako smo mi prošetale dva sata po Londonu dok smo našle hostel.

Mateja Andabak - London (5)

Welcome to Smart Russel Square Hostel. Što se smještaja tiče, ako ne želite previše potrošiti ili u tom trenutku niste baš s  lovom, a stvaaaarno vam se ide nekud, toplo preporučam stranicu „hostels.com“, gdje se mogu pronaći relativno jefitini, pristojni hosteli s uključenim doručkom u ponudi. Upijaj sve oko sebe, zapamti svaki detalj, uživaj u svakom kutu. Putem do hostela smo „ubrale“ Starbucks gdje ćemo popiti prvu jutarnju kavu u Londonu. Da, naravno, to je sad „naš“ Starbucks.

Dan prvi.

Ustajanje rano ujutro (čitaj 10 sati), spremanje za prvi đir i prvi british breakfast. Nije to bio pravi british breakfast, ali tko uopće tako gleda na to? Prva kava u Starbucksu je naravno, „po naški“, trajala cca dva sata i prošla uz, brat bratu, trideset slika. Laganom šetnjom po neuobičajeno sunčanom i toplom vremenu stigle smo do centra Londona.

Mateja Andabak - London (1)

Prva slika je pala kod Big Bena jer je dotični morao poslati pozdrave za Hrvatsku. Pogled s London Eye-a jednostavno nije moguće opisati, to je nešto što moraš sam doživjeti. Vožnja ovim slavnim kotačem traje otprilike pola sata i zaista možeš vidjeti, pa dobro, ako ne baš cijeli London, onda bar polovicu. Tu smo usput kupile karte i za Madame Tussauds (zajedno s kartom za London Eye smo ju platile 45 £, jeftinije nego da smo kupovale zasebno), jele slavni „fish and chips“ te prošetale do Tower Bridge-a. Usput smo poharale trgovinu u potrazi za slatkim. Što ćeš, ni London nije mogao proći bez PMS-a. London Tower Bridge je nešto najljepše što sam vidjela u životu. I u devet sati navečer je bio krcat ljudima. A tek te boje! Čak ih ni tmurno, smogom natopljeno londonsko nebo nije moglo zasjeniti. Vjeruj mi na riječ. Ako ga želite vidjeti i iznutra, obavezno dođite prije devet sati navečer jer je otvoren samo do 21:00. Ulaz ćete platiti 9 £.Put za hostel smo tražile na GPS-u. Again. Jer smo se izgubile. Again. Ali iskreno da ti kažem, takav grad jedino tako i možeš istinski doživjeti.

Mateja Andabak - London (4)

Dan drugi.

Opet rano ustajanje, spremanje, ovaj put „posuđivanje“ kruha iz hostela za sendviće. Slikanje s Leonardom DiCapriom i mnoštvom drugih zvijezda u muzeju voštanih figura. Ono što me tamo najviše impresioniralo jest vožnja vagonima u „podrumu“ muzeja. Ondje je prikazana povijest Velike Britanije od samih početaka pa sve do danas. Fascinantno mi je koliko je truda i vremena uloženo u cijelu postavu muzeja jer su čak i štakori napravljeni od voska. Ne brini, prave nismo vidjele.

Mateja Andabak - London (6)

Zatim posjet British Museumu. British Museum je jedan od najvećih i najbogatijih svjetskih muzeja s preko 7 milijuna izložaka. Posvećen je povijesti te kulturi čovječanstva. Ulaz besplatan. Tamo sretosmo neke Hrvate kojima kroz šalu dobacih da ovdje nema ništa britansko jer su sve pokrali. Slatko se nasmijaše. Više naš nego njihov. Ova fraza je nastala jer smo kroz sve te lagane šetnjice srele dosta“naših“ ljudi pa smo se zezale da ovdje Britanca ni nećeš naći. Tu večer se desila vjerojatno najzabavnija i najsmiješnija scena tog našeg malog puta. Znaš onaj osjećaj kad se usred Londona, 30 minuta od centra grada tuširaš u ledeno ledenoj vodi, a prijateljica ti pere kosu nad lavandinom? E, ja znam! Ostatak scene ostavljam za nas. Ionako bi samo cure shvatile.

Dan treći.

Cimer iz sobe nam je otkrio Camden Town. Moj komentar na to predgrađe je bio kao da sam došla u Mostar, u Stari dio grada. Nešto neopisivo. S obzirom da London glasi za najljepšu i najskuplju metropolu Europe, Camden Town bi vas mogao porpilično iznenaditi. Kad zakoračiš tamo imaš osjećaj kao da više nisi u Londonu. Šarenilo, mnoštvo ljudi, ni traga luksuzu. London u jednom sasvim drugačijem ruhu. Odi tamo prvom prilikom! Nakon toga je opet pala kava u „našem“ Starbucksu. Opet po naški. Tu smo pričale kako ćemo se jednog dana vratiti i živjeti u Londonu. Imamo mi već svoju ulicu, svaka svoju kuću i naš park. Ne smij se, sve je to naše! Poslije tuširanja (ovaj put u toploj vodi) smo otišle na večeru u pub. Atmosfera ugodna, cijene pristupačne. Ne bi povjerovao da u Londonu večeru s pićem možeš platiti s manje od 100 kn, but, yes. We did it. Večer smo završile pijući Guinness s već spomenutim cimerom iz sobe.

img-20151026-wa0007

Dan četvrti (peti ako brojiš i dan dolaska), vrijeme za poći doma.

Duša me boli. Dan danas tvrdim da  mi je ostala tamo. Ovaj put smo bile pametne pa se provozale crvendaćem do Victoria Station. Ne možeš doći u London i ne provozati se slavnim crvenim autobusom na kat. Nebo je bilo oblačno, kao da je plakalo skupa sa mnom. Uhvati zadnje kadre, uslikaj što bolje slike i već sanjaj o povratku nazad. Onaj jedan kofer koji smo nosile smo uspjele unišiti pa je bila prava muka dovući ga do aerodroma. (Da, postoji slika i toga. I ne, nećete ju vidjeti). Nama se ne ide doma, mi bi ostale, daj Bože da je odgođen let. Kaže jedna, udiši taj britanski zrak, tko zna kad ćeš opet. Doma smo se vratile s puuuno uspomena, još više slika, s pokojim tuđima gaćama (oprosti, morala sam). Karta za avion, ulaznice za London Eye i Madame Tussauds te jedna razglednica koju mi nisu uspjeli ugrabiti sada krase moj zid uspomena. Ono što smo, nažalost, propustile jest izmjena straže. Izmjena straže se odvija u jutarnjim satima ispred Buckingamkse palače i traje više od 30 minuta. Ako želite izbjeći gužvu, jer je to ipak jedna od najvećih atrakcija u Londonu, odite do dvorca Windsor gdje se u isto vrijeme održava ista ceremonija.

Well, my dear London, just wait for us, we’re going to meet. Again.

Više o Londonu možete pronaći ovdje.

Autor: Mateja Andabak

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here