Nisam baš neki ‘mali od mora’ i uvijek ću prije izležavanja na plaži za svoj odmor odabrati neku kontinentalnu destinaciju. Još ako je riječ o destinaciji gdje se dobro jede i pije onda znajte da ću se ja tu osjećati kao kod kuće. A upravo takva je Požeško – slavonska županija, zlatna Slavonija, tako lijepi, neotkriveni dio Hrvatske u kojem sam se, moram priznati, iznenadio gostoljubivošću domaćina, prirodnim ljepotama i neopisivo finim delicijama.

Dvorac u Kutini / Foto: Vikend Manijaci
Dvorac u Kutjevu / Foto: Vikend Manijaci

No, idemo mi redom. Boravak u zlatnom srcu Hrvatske trajao je tri dana. Tri dana istraživanja, razgovaranja, degustiranja, slušanja, opipavanja i neopisivog uživanja. Na put smo krenuli u ponedjeljak rano ujutro kako bismo što prije stigli do Požege. Išli smo autocestom od Čakovca preko Zagreba do Nove Gradiške, za što nam je trebalo malo više od dva i pol sata vožnje. U Požegi nas je dočekala vesela ekipa od tri prekrasne mlade dame, Ivona Odvorčić Kahanek, djelatnica TZ Požeško-slavonske županije, Silvija Podoljak, direktorica TZ grada Požege i Andrijana Mudrinović, turistički vodič u Požeško-slavonskoj županiji.

Centar Požege / Foto: Vikend Manijaci
Centar Požege / Foto: Vikend Manijaci

Nakon kave i kratkog upoznavanja krenuli smo u razgledavanje grada. Prva postaja bio nam je Gradski muzej Požega gdje nam je ravnateljica Muzeja Maja Žebčević Matić predstavila projekt ‘Muzej u loncu’. Kao što i sam naziv kaže cilj ovog projekta je na jednom mjestu okupiti što je više moguće starih, tradicijskih, sada već zaboravljenih recepata i jela te ih prikazati u povijesnom kontekstu. Ovo je sve samo ne klasični muzej.

Marmelada od mrkve - nešto preukusno! / Foto: Vikend Manijaci
Marmelada od mrkve – nešto preukusno! / Foto: Vikend Manijaci

Ovdje nema uobičajenih izložaka, niti se ne kuha na svakom koraku, ovdje se pričaju priče. Priče o davno zaboravljenim jelima, njihovim nastancima, načinu pripreme, za koje prigode su se pripremala i ostalo vezano uz hranu. Osoblje muzeja veliki trud dalo je u pisanje bloga, koji je virtualni dio muzeja, a na kojem možete vidjeti sve do sada dokumentirane recepte popraćene fotografijama. Za ovu priliku ravnateljica muzeja pripremila je Majsko vino. Riječ je o napitku koji se priprema od 2 l vina graševine u koje se onda stavlja šaka svježe ubrane biljke lazarkinje koja se bere u vrijeme ili nakon cvatnje. Tome se dodaje naranča narezana na kriške, 15 dag šećera. Sve skupa se ostavi da odstoji oko pola sata, procijedi i posluži se hladno. Napitak služi za opuštanje. Jako je bitno vrijeme u kojem se lazarkinja namače u vinu. Lazarkinja je biljka koja ima opojna svojstva i predugim stajanjem u vinu mogla bi otpustiti previše tvari te bi se postigao negativan učinak napitka. Moram priznati da je napitak veoma osvježavajući te da je prikladan za vruće ljetne dane. Uz Majsko vino domaćica je za nas pripremila i marmeladu od mrkve po receptu koji se na ovim područjima priprema već stoljećima.

Požega / Foto: Vikend Manijaci
Požega / Foto: Vikend Manijaci

Nakon što smo popili Majsko vino uputili smo se u razgledavanje centra grada. Požega sama po sebi nije veliki grad, taman po mjeri modernog čovjeka, ali opet bogate povijesti. Velik dio požeške povijesti vrti se oko Turaka koji su ovdje ostavili svoj otisak kako na gastronomiju tako i na sam izgled grada. Središnjim trgom, trgom sv. Trojstva, dominira Kužni pil. Podižu ga sami građani Požegi kao zavjetni spomenik protiv kuge koja je poharala grad 1739. godine i odnijela 798 života. Spomenik je izgradio Gabrijel Granicije, a zanimljivo je da je za to bio plaćen 300 forinti i 2000 jaja. Vjeruje se da su ta jaja u konačnici završila kao vezivno sredstvo za izradu ovog spomenika. Odmah do Kužnog pila nalazi se crkva Svetog Duha i franjevački samostan.

Freske u Crkvi sv. Lovre / Foto: Vikend Manijaci
Freske u Crkvi sv. Lovre / Foto: Vikend Manijaci

Pretpostavlja se da je crkva sa samostanom sagrađena 1285. godine, a za vrijeme turske vlasti bila je pretvorena u džamiju. Nebitno za povjesničare ali detalj koji je meni zapeo za uho je činjenica da Turci očito nisu u potpunosti otišli iz ovih krajeva, a posebno nisu otišli van iz crkve. Naime u sklopu samostana, a naslonjen na samu crkvu, nalazi se poslovni prostor koji u najmu ima jedna banka a koja je podružnica banke iz Turske. Detalj koji, ako se poveže s povijesnim kontekstom, daje jednu zanimljivu priču. Trg je prepun zanimljivih građevina koje pričaju puno priča i ako bih sada krenuo o svakoj od njih tekst bi se rastegnuo na nekoliko stranica, a vi biste jako brzo izgubili interes.

Pogled s brda iznad Požege / Foto: Vikend Manijaci
Pogled s brda Sokolovac iznad Požege / Foto: Vikend Manijaci

Nakon razgleda grada i puno postavljenih ali i odgovorenih pitanja uputili smo se na obližnje brdo Sokolovac s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad i cijelu Požešku kotlinu. Sokolovac je ime dobio po fra Luki Ibrišimoviću Sokolu, koji je upravo s ovih padina potjerao Turke i tako ih spriječio u daljnjem osvajanju Europskog teritorija.

Uzgajalište pastrva u sklopu restorana Stari Fenjeri / Foto: Vikend Manijaci
Uzgajalište pastrva u sklopu restorana Stari Fenjeri / Foto: Vikend Manijaci

Nakon Sokolovca red je bio da probamo i prve specijalitete. Za ručak smo odabrali restoran ‘Stari fenjeri’ koji se nalazi svega 5 kilometara od Požege okružen netaknutom prirodom i ribnjacima punima ribe. Ovo je mjesto na koje bi mogli doći uživati u svježem zraku, cvrkutu ptica i meditaciji, ali mi smo ipak došli uživati u ribljim specijalitetima pa smo meditacijski dio preskočili. Gazda kuće za predjelo nam je pripremio riblju paštetu koja je savršeno pasala s domaćim kruhom.

Predjelo u Starim Fenjerima / Foto: Vikend Manijaci
Predjelo u Starim Fenjerima / Foto: Vikend Manijaci

No glavno jelo je bilo pravo iznenađenje. Ono što Slavonci nikako neće dozvoliti je to da od njih odete gladni. Glavno jelo sastojalo se od pečene pastrve, dimljenog šarana i soma u umaku od bijelog luka. Rapsodija okusa na tanjuru koja bi zadovoljila i one koji se tuku o prsa govoreći da nikada ne bi jeli slatkovodnu ribu. Kako ja nisam jedan od njih, zdušno sam navalio na delicije koje su se nalazile ispred mene. Moram priznati da sam najmanje nade davao dimljenom šaranu kojeg sam si ostavio za kraj, ali me taj isti šaran toliko iznenadio punoćom i bogatstvom okusa da je to jako teško opisati riječima. Valja napomenuti da je ovo jedino mjesto u Slavoniji gdje ćete imati prilike probati dimljeni šaran pa ako mislite da vam slatkovodna riba nije po guštu dođite do ‘Starih fenjera’ da vas razuvjere.

Glavno jelo u Starim Fenjerima / Foto: Vikend Manijaci
Glavno jelo u Starim Fenjerima / Foto: Vikend Manijaci

Od ‘Starih fenjera’ uputili smo se prema sljedećoj postaji. U selu Viškovci, na adresi Viškovci 51, čekao nas je ‘Kukuruzni labirint’.

Naime ovdje se nalazi OPG Pilaš na kojem nas je dočekala Marija Šarić, direktorica turističke zajednice grada Pleternice i vlasnik imanja Branko Pilaš koji je na svom imanju napravio prvi kukuruzni labirint u Hrvatskoj. Riječ je o stazama koje se nalaze unutar polja kukuruza, a koje su namijenjene prvenstveno za edukaciju djece, ali i odraslih, o životu svinja. Diljem cijele staze nalaze se edukacijske ploče i prikaz života svinja, u Slavoniji ih zovu gice, na kojima onda djeca uče ali i pomoću kojih onda rješavaju zadatke kako bi što prije izašla iz labirinta. Sam labirint rasprostire se na 8000 metara kvadratnih. Isti taj kukuruz, koji kroz godinu služi kao labirint, na kraju vegetacije će se pobrati i poslužit kao hrana za svinje. Uz proizvodnju kukuruza i ostalih žitarica, OPG Pilaš bavi se i proizvodnjom kulena, te su na nedavnoj 36. po redu kulenijadi u Požegi za svoj kulen osvojili srebrnu medalju, falio im je samo bod do zlatne.

Kulen na "odležavanju" / Foto: Vikend Manijaci
Kulen na “odležavanju” / Foto: Vikend Manijaci

Odavde smo trebali krenuti prema Pleternici ali nas je zaustavilo nevrijeme praćeno tučom koje je dizalo krovove. Baš smo im donijeli nesreću. Šteta jer nam je sljedeća postaja trebala biti Cesta ruža i vina. Naime, pleterničko područje poznato je po uzgoju vinove loze a na početku svakog reda vinograda posađen je grm ruža. Vješti vinogradari iskoristili su osjetljivost ruža na pepelnicu i iskoristili je kao rani pokazatelj za napad jedne od najvažnijih bolesti vinove loze. Tako najbrže i najlakše mogu prepoznati kada dolazi napad pepelnice jer se prvi simptomi bolesti najprije poznaju na ružama koje se nalaze na početku reda. Prizor koji se pruža kada se vozite cestom koja ide kroz vinograde je neopisiv, posebice u vrijeme cvatnje ruža. Od tuda i naziv Cesta ruža i vina. Nažalost zbog nevremena nismo imali prilike uživati u tom prizoru.

Prenoćište Zlatni Lug / Foto: Vikend Manijaci
Prenoćište Zlatni Lug / Foto: Vikend Manijaci

Kako nas je nevrijeme spriječilo u nastavku istraživanja odlučili smo otići natrag do Donjih Emovaca gdje se nalazi seosko imanje ‘Zlatni lug’ na kojem smo prenoćili. Samo 4 kilometara zapadno od centra Požege nalazi se ovo imanje koje se sastoji od dva dijela i rasprostire na ukupno 70 ha površine. Prvi dio imanja vezan je za ugostiteljstvo te se ovdje nalazi restoran, prenoćište i vinoteka. Drugi dio je sportsko rekreacijskog karaktera te ovdje možete uživati u aktivnom odmoru i vidjeti veliki broj domaćih životinja. Imali smo sreću da smo došli na dan kada je gazda slavio rođenje blizanaca te se u restoranu pripremalo pravo veselje. O detaljima neću, ali zna se kako Slavonci slave.

U suvenirnici na Jankovcu potražite više informacija o aktivnostima unutar Parka Prirode / Foto: Vikend Manijaci
U suvenirnici na Jankovcu potražite više informacija o aktivnostima unutar Parka Prirode / Foto: Vikend Manijaci

Ujutro, nakon dobro prospavane noći, krenuli smo prema mjestu Velika gdje nas je dočekao Tomislav Galić, direktor tamošnje turističke zajednice. Nakon kratkog upoznavanja krenuli smo prema logističkom centru Parka prirode Papuk. Park prirode Papuk rasprostire se na 336 kvadratnih kilometara, a zaštićenim područjem proglašen je 1999. godine. Riječ je o brdsko-planinskom području Slavonije, da nije Slavonija samo ravnica, od iznimne geološke i biološke raznolikosti, s vrijednom kulturno – povijesnom baštinom.

Predivna priroda okružuje jezera / Foto: Vikend Manijaci
Predivna priroda okružuje jezera / Foto: Vikend Manijaci

Brojne planinarske staze omogućuju posjetiteljima šetnju slikovitom prirodom koja je privlačna i različita u svako godišnje doba. Bilo da li tražite ljetno osvježenje u obliku kupanja ili stazu za skijanje PP Papuk nudi sve. Nakon kratkog razgovora s upravom parka uputili smo se do Park šume Jankovac koje je područje od posebne zaštite. Riječ je o gorskoj dolini, okruženoj stoljetnom bukovom šumom u čijem središtu se nalazi umjetno jezero. Tek nekoliko minuta lagane šetnje od jezera nalazi se iznimni krški fenomen Jankovački slap. Riječ je o prirodnom slapu koji u ovakvom okruženju djeluje veoma impresivno, a i savršen je za okinuti pokoji selfi.

Kako boravak u prirodi i na svježem zraku otvara apetit tako smo i mi brzo ogadnili te smo se uputili natrag prema Velikoj u restoran ‘Čiča Mata’. I ovdje su nas dočekali domaćim delicijama a ručak smo započeli domaćim kulenom, slavonskom slaninom i sirom s vrhnjem. Slijedila je bistra juha s domaćim, jetrenim knedlicama a kao glavno jelo poslužena je sarma. Sarma je neizostavno jelo u Slavoniji.

Ručak smo započeli juhom / Foto: Vikend Manijaci
Ručak smo započeli juhom / Foto: Vikend Manijaci

I dok se u ostalim dijelovima Hrvatske sarma većinom sprema u zimskim mjesecima u Slavoniji se sprema tijekom cijele godine. Restoran ‘Čiča Mata’ poznat je kao jedan od rijetkih restorana u Slavoniji u kojem možete probati tradicionalna slavonska jela koja pripremaju u sklopu projekta Okusi Zlatne Slavonije u kojemu sudjeluje 8 restoran sa područja županije, a vodi ga TZ Požeško-slavonske županije.

Interijer restorana Čića mata / Foto: Vikend Manijaci
Interijer restorana Čića Mata / Foto: Vikend Manijaci

Dobar ručak potrebno je zaliti dobrom kapljicom. A gdje drugdje ima dobre kapljice ako ne u Kutjevu. Tako smo se Saša i ja oprostili se od Tomislava i krenuli prema Kutjevu gdje nas je dočekala Ana Galić iz turističke zajednice.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (20)

Nismo gubili vrijeme i odmah smo krenuli do Kutjeva d.d. u kojem se nalazi najstariji podrum na našem području. Kroz podrume Kutjeva d.d. proveo nas je Dragan Humski koji nam je ispričao više stoljetnu povijest podruma i tradiciju proizvodnje vina na ovim područjima.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (22)

Moram priznati da ovaj čovjek ima jako puno priča za ispričati i da ga je pravi gušt slušati kako svaku priču povezuje s vinima. Čuli smo stvarno puno toga, puno toga ni ne smijemo priznati, a da vam ne velim kakva sve vina smo isprobali. Kutjevačko područje poznato je kao idealno područje za uzgoj graševine, stoga ni ne mora čuditi da im glavnina proizvodnje vina ide na ovu sortu.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (23)

Nakon iscrpne prezentacije, degustacije i upoznavanja s vinima, Dragan nas je za kraj proveo kroz najveću arhivu vina u Hrvatskoj u kojoj je najstarija boca iz 1946. godine. Vrijednost ove arhive neću spominjati osim da se broji u milijunima eura.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (21)

Svakog gosta nakon tri vina dosta pa smo tako i mi nakon šest vrsta vina odlučili krenuti dalje.

Put nas je odveo do vinarije Krauthaker. Obitelj Krauthaker se proizvodnjom vina počela baviti 1992. godine, a prvu markicu dobili su 1994. godine. Danas godišnje proizvedu 600 000 – 700 000 litara vina i dobar dio svoje proizvodnje izvoze u 21 zemlju. Kao i svima na ovom području, glavna sorta im je graševina.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (25)

No ono po čemu se oni ističu svakako je uzgoj sorte zelenac. Zelenac je stara sorta koja daje svježa, pitka vina a posebna je po tome što se u svijetu uzgaja na svega 200 hektara površine, Krauthakeri je uzgajaju na par hektara. Moram priznati da sam prvi puta sada imao prilike probati zelenac te da sam se iznenadio svježinom i aromama koje ovo vino ima.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (28)

Nakon Krauthakera, lagano već opijeni, krenuli smo do mjesta Vetovo gdje nas je čekao gospodin Jakobović sa svojim vinima. Obitelj Jakobović svoj prvi vinograd posadila je 1923. godine. Godišnje proizvedu oko 70 000 litara vina od čega 60 % otpada na graševinu, a ostatak na ostale sorte. Sva vina plasiraju na domaćem tržištu, a u mogućnosti su organizirati i vođene degustacije na kojima će vas upoznati s kulturom pijenja vina.

Vlasnik vinarije Jakobović / Foto: Vikend Manijaci
Vlasnik vinarije Jakobović / Foto: Vikend Manijaci

Prekrasan dan, ispunjen vinima i dobrim ljudima trebalo je završiti još boljom hranom. Kako smo se vračali natrag do Emovaca gdje smo noći u Zlatnom lugu, stali smo u restoranu Schon Blick, koji se smjestio uz cestu koja spaja Kutjevo i Veliku. Ovdje su nas dočekali vrhunskim fiš paprikašem. Moram priznati da mi je ovo bilo prvi puta da sam jeo fiš u životu te da sam se iznenadio skladnošću okusa. Za glavno jelo poslužen nam je pečeni šaran s pirjanim povrćem. Znate kako slatkovodna riba zna ponekada imati onaj zaostali okus po ustajaloj vodi? E ova nije imala. Toliko je bila savršeno pripremljena da bi pojela sama sebe.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (43)

Zadnji dan ostavljen je za Pakrac i Lipik. U Pakracu nas je dočekala ljupka Gabriela Sabo Seleši, voditeljica ureda Turističke zajednice. Odmah smo krenuli u obilazak koji smo započeli u Muzeju grada Pakraca. Nažalost Muzej se bori s nedostatkom građe i sve izloške koje imaju dobili su od građana, no to ih ne sprečava da se trude i rade priču oko postava kojeg imaju.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (34)

Kako se na području Pakraca nalazila 1. kovnica novca, u muzeju je izloženo nekoliko primjeraka ‘slavonskih banovaca’ odnosno ‘banskih denara’. To je bio prvi hrvatski službeni novac, a s obzirom na dobru kakvoću koristio se i u obližnjim zemljama.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (35)

Na prednjoj strani kovanice nalazila se kuna u trku te je vjerojatno da je taj isti banovac poslužio kao ideja za današnju valutu. Odmah do Muzeja grada Pakraca nalazi se Muzej ratne povijesti. Ovo je muzej od posebne važnosti za grad Pakrac, a sam muzej ima veliki značaj za sva povijesna razdoblja od Templara, turskih osvajanja, Trenkovih pandura, I. i II. Svjetskog rata, a posebno mjesto zauzima Domovinski rat. Muzej je nastao dobrom voljom Maria Tušeka, profesora iz osnovne škole, koji ga vodi i strastveno skuplja građu iz svih vojnih razdoblja.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (38)

Nakon upoznavanja s ratnom poviješću uputili smo se do Planinarskog doma Omanovac koji se nalazi na 655 metara nadmorske visine planine Psunj. Zbog svog položaja i pogleda na Slavoniju i Moslavinu jedan je od najatraktivnijih planinarskih domova u Hrvatskoj. A moram priznati da pogled koji se odavde pruža ostavlja bez daha.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (39)

I iako smo svi pričalice, pravi blebetavci, čim smo sjeli na terasu pogled nas je ušutkao i samo smo par minuta sjedili u tišini i uživali. No, ubrzo je tišinu razbio Dejan Nagy, voditelj doma, koji nam je na stol donio krem juhu od svježe ubranih gljiva. Iako smo sjedili na terasi i puhao je lagani vjetar, miris koji se širio je neopisiv.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (41)

I dok smo se mi gubili u mirisima juhe i pogledu na prelijepu dolinu, Dejan nam je objašnjavao kako je kuhar, Robert Matijašević, ustao u 5 sati ujutro kako bi otišao u šumu i nabrao svježe vrganje i lisičarke da bi nam pripremio juhu. A juha, da ti pamet stane. Ne veli se bez razloga da su muškarci najbolji kuhari na svijetu te da su najbolji od najboljih skriveni na najljepšim mjestima. E pa mi smo našli jednog takvog, na točno takvom mjestu.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (40)

Još uvijek pod dojmom juhe i predivnog pogleda oprostili smo se od domaćina i krenuli prema Lipiku. U Lipiku smo posjetili Državnu ergelu lipicanaca.

Odmah kako smo stigli do ergele ponuđeno mi je da jašem na prekrasnoj bijeloj ljepotici staroj 16 godina. Iako godinama nisam jahao, straha nije bilo jer rijetko se ima prilika jahati pravog, rasnog lipicanca, a takva prilika se ne propušta.

Kroz ergelu nas je proveo voditelj Damir Jakšić koji nam je ispričao burnu povijest koja prati ovo mjesto, ali i planove za budućnost. Jeste li vi znali da se svi lipicanci rode u boji koju onda do pete godine izgube i posijede? Da, Lipicanci inače nisu bijeli nego sijedi konji, ali dalje jako lijepi. Za kraj uputili smo se na vožnju zapregom prema središtu grada. Lipik je prije rata bio poznat kao Opatija kontinentalne Hrvatske.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (48)

Grad se razvijao oko izvora termomineralne vode na kojima je nastao nadaleko poznati lječilišni kompleks. Termomineralna voda ima izrazita ljekovita svojstva, a uz korištenje za vodu u kupalištu ona se flaširala i izvozila na tržište diljem Europe. Zanimljiva je jedna činjenica vezana za ljekovitu vodu. Ako probate vodu okusit ćete da ima pomalo slatkast okus, ali ako odlučite skuhati s njom kavu ona će biti slanog okusa.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (49)

Fascinirani tom činjenicom polako smo se oprostili od svojih domaćina i uputili na put prema kući. Moram priznati da je ovaj put nadmašio sva moja očekivanja, a veliku pohvalu treba dati svim sudionicima koji se trude da natrag ožive ovaj dio Hrvatske.

Pozeska Slavonska zupanija - Vikend Manijaci (50)

Ako ste u potrazi za dobrom hranom, aktivnim odmorom ili jednostavno tražite mir i tišinu te netaknutu prirodu, dođite u ovaj kraj i oduševite se bogatstvom ponude i dobrotom kojom ovdašnji ljudi zrače.

HTZ 2016 logo + slogan hrvatski_rgb mali logo-tzpsz2

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here