Nakon već više od četiri godine konstantnog medijskog bombardiranja o stanju i zbivanjima u Siriji gotovo pa i postali imuni na bilo kakve informacije koje spominju krv, otmice i bombardiranje, no realnost je potpuno drugačija.

Sirija prije rata - Vikend Manijaci (4)

No zar se može riječima opisati bol, patnja i tuga ne jednog čovjeka, već cijele nacije, koja polako ali sigurno gubi svoj identitet i postaje još jedna od ratnih zona naše predivne planete. Iz perspektive manijaka koji igrom slučaja vuče svoje korijene iz Sirije, stvari su obojane malo drugačijim bojama.

Prije rata…

Ako ste se ikada zapitali kako izgleda život u Damasku, jednom od najstarijih gradova, na čijem su se teritoriju u povijesti vodili mnogi ratovi, iznenadili bi se kad bi saznali da su Sirijci izuzetno ljubazan i miran narod. Sirija je među turistima poznata kao jedna od najljubaznijih država, dok će vam Sirijci uvijek pomoći ukoliko se izgubite, trebate savjet ili pak mjesto za prespavati.

Sirija prije rata - Vikend Manijaci (2)

Stari dio Damaska okružen je ogromnim zidinama, a ulice su uske i dugačke, te podsjećaju na one kakve, primjerice, možemo pronaći i u splitskoj Dioklecijanovoj palači. U centru starog grada nalazi se bazar (tržnica) Souq al-Hamidiyya, gdje možete kupiti gotovo sve što želite. Ako se ikada zaputite u Damask, obavezno ostavite mjesta za sapun, jer Sirija je poznata po proizvodnji sapuna raznih mirisa, od lavande do masline.

Coca Cola za kunu i pol

Sirija nije skupa zemlja, no zbog trenutne situacije može djelovati kao najskuplja na svijetu. Nedostatak hrane, vode i električke energije posljedica je sveobuhvatnih nemira koji su zahvatili sve pore ove države. Hrana je sama po sebi zaista odlična i jeftina, dok, primjerice, bočica Coca-Cole u restoranu iznosi samo 1,60 kn (barem je toliko koštala prije rata, dok je danas upitno hoćete li je uopće pronaći).

Falafel, ‘arapski kruh’ s dva sloja, punjen svježim povrćem te mljevenim mesom košta oko 2,50 kn, a šišanje u jednom od tisuću frizerskih salona i brijačnica iznosi 5 kn. Pegla vam nije potrebna, jer Sirijci inače ne peglaju kod kuće. Jeftinije im je odnijeti robu u obližnju peglaonicu, gdje će vam 5 košulja ispeglati za oko 3 kune.

Svi muškarci van iz autobusa a žene marš naprijed

Kompleksnost međuljudskih odnosa danas, za razliku od pred nekoliko godina je istinski neshvatljiva, pogotovo za turista koji se nađe na drugoj strani granice, u susjednom Libanonu. Priča koja me zaista šokirala je priča o Annie, Sirijki od 55 godina koja je rodom iz Aleppa, a živi u Beirutu. Za vrijeme svojeg posjeta Libanonu u listopadu 2012. godine upoznao sam Annie. Upoznao sam je preko svoje tete s kojom sam bio na proputovanju Libanonom, a imali smo se prilike družiti čak nekoliko dana. Ono što nas je sve zateklo i škokiralo, bila je informacija koja nam je izmamila suze na oči.

Annie je zaprimila jedan neočekivani telefonski poziv od svojeg brata koji joj je u svega nekoliko sekundi prenio informaciju da je otet. Šok! Suze! Vapaj! Informacija koju jedna žena u sekundi obraditi, u trenutku postaje noćna mora svake osobe.

Sirija prije rata - Vikend Manijaci (3)

Dogodilo se nešto što nitko nije mogao očekivati. Autobus u kojem je putovao njen brat su svega desetak kilometara od Damaska zaustavili naoružani muškarci zamaskiranih lica i u roku od dvije minute iz njega izvukli sve muškarce. Žene su pustili da autobusom nastave putovanje, a muški dio putnika su natjerali da od svojih obitelji u roku od 2 tjedna nabave 10.000 dolara. Iako ne izgleda puno, sjetite se da govorimo o Siriji, državi u kojoj je prosječna plaća bila svega 300 američkih dolara mjesečno.

Sretan završetak tužne priče

Annie je za razliku od mnogih uspjela sakupiti potrebnu svotu za oslobođenje svojeg brata, koji je zaista dan nakon plaćanja otkupnine, sav izmoren i izgladnjen bačen pred kućni prag njene kuće.

Ironija ove priče je što sam se ja, autor/turist/zaljubljenik u arapske zemlje nalazio u Beirutu, svega 150 kilometara od mjesta otmice u društvu jedne od najpametnijih i najljubaznijih osoba koje sam ikada upoznao – Annie, i to upravo u vrijeme kada je zaprimila ovaj nikada zaboravljen telefonski poziv.

Cijela priča završila je zaista najbolje što je mogla, no pitanje je kako bi završila da sam se ja zaputio upravo istim autobusom u posjet svojoj obitelji. Otmica je zasigurno jedan od najgorih scenarija koji se na putovanju može obistiniti, i upravo zbog toga je važno uvijek biti na oprezu, gdje god se nalazili!

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here