Nedavno smo Sale i ja, vračajući se iz Salzburga, posjetili jedan adrenalinski park u Schladmingu. I to onako spontano, kao što bi navala adrenalina trebala biti. Inače nismo neki adrenalinski ovisnici, ali ovo je bila želja već duže vrijeme, barem meni. No uglavnom, vozimo se mi doma iz Salzburga, starom cestom kroz Schladmig, i u jednom trenutku ugledamo ogromni bilobord kraj ceste na kojem se reklamira ‘alpine coaster’ ili ti ga ono čudo u koje sjedneš i juriš po cijevi niz brdo punom parom kroz zavoje s vjetrom u kosi. Nije nam trebalo puno da se odlučimo na par vožnji – ručna, puna crta, okret za 180 stupnjeva i već smo bili na putu prema gore.

Schladming 2016 (4)

Kako smo se penjali austrijskim Alpama tako je i raslo uzbuđenje, no ono je ubrzo počelo padati kada smo shvatili da smo se lagano izgubili. Od onog billboarda kraj ceste prošlo je već 8 kilometara, točno onoliko koliko je pisalo da je taj „tobogan slide“ udaljen, ali njega nigdje. No bili smo uporni i nismo se dali te smo nastavili voziti se pored kravica koje su zadovoljno pasle podno visokih planinskih vrhova. Tada se u jednom trenutku, nama s lijeve strane, pojavio isti onaj billbord koji je ukazivao da smo stigli na odredište, a odmah nakon njega ugledali smo cijeli kompleks adrenalinskog parka.

Schladming 2016 (8)

Moram priznati da me iznenadila veličina prostora na kojoj se ovaj park nalazi. Dok se kod nas većina adrenalinskih parkova rasprostire tek na par hektara površine, ovaj se rastegnuo na nekoliko desetaka, a nema čega nema. Od standardnih igrališta za odbojku, golf igrališta, jezera za kupanje, jezera za ribolov, mjesta za kampiranje, zip linea i mnogo drugih atrakcija. I naravno ono zbog čega smo mi došli – Rittisberg Coaster.

Schladming 2016 (6)

Sam pogled na stazu ulijeva strah u kosti i tjera navalu adrenalina. Saša je ovaj put odlučio preskočiti uzbuđenje i krenuo je u sigurnije istraživanje parka. Ali ja sam kao neki mali klinac brzo bolje kupio kartu za coaster, sjeo u vozilo i spremno čekao na svoj red. Cijena jedne vožnje je prihvatljivih 6.50 eura, a ako odlučite kupiti tri vožnje od jednom onda će vas stajati 17.50 eura. Vozila su prilagođena tako da u njih stanu dvije osobe, a ako ste veći i imate duže noge ne morate se bojati da ćete biti skučeni jer ima dovoljno prostora.

Schladming 2016 (5)

Nakon što sam se smjestio i vezao sigurnosnim pojasom, ljubazna mlada dama ukratko mi je objasnila cijeli postupak. Sa strane su dvije ručke kojima se regulira brzina odnosno koči kada smatrate da se krećete prebrzo. Bitno je paziti da se coaster uvijek kreće odnosno da ne stane jer postoji mogućnost da drugo vozilo naleti na vas. Ukratko to su bile upute mlade dame. Nakon toga lagano me pogurnula i rekla da tako dugo dok se ne popnemo do vrha ne trebam raditi ništa. Sada je uslijedila lagana vožnja prema vrhu brežuljka, ništa uzbudljivo, ali pogled koji puca na okolne planine ja predivan. Cijelo vrijeme kada se penjete prema gore krećete se pored staze po kojoj ćete se malo kasnije spustiti prema dolje. U jednom trenutku pored mene, u oštrom zavoju, projurile su, pretpostavljam, majka i kći vrišteći tako glasno da sam se prepao i zapitao što me to čeka. Ali povratka više nije bilo.

Schladming 2016 (2)

I tako je vožnja krenula, prvo polako a onda sve brže, do onog trenutka dok nisam shvatio da kraj staze postoje znakovi koji te upozoravaju na to kada treba prikočiti. I tu sam se uplašio, i usporio te moram priznati da je moja prva vožnja više nalikovala na vožnju nekog starca po cesti u trabantu nego tridesetgodišnjaka na adrenalinskom coasteru. A kaj ja mogu, priznam, drhtio sam kao vrba na Muri. Prvi puta da me strah toliko preuzeo. Ako tome pridodamo činjenicu da sam u ruci držao Samsung S7 edge kako bih snimio vožnju onda vam je jasno zašto mi je strah bio još veći. Ne znam što bi bilo da mi je izletio iz ruke.

Schladming 2016 (1)

Spustio sam se lagano do kraja gdje me s fotoaparatom čekao Saša. Milion pitanja a ja pod takvim dojmom. Naravno, snimka ne valja i treba se spustit još jednom. Sada sam malo bolje popričao s onom istom mladom damom na početku koja mi je rekla da je vožnja toliko sigurna da se mogu bez problema cijelim putem spuštati bez da kočim jer ne postoji opasnost od izlijetanja. Pa valjda ona zna. Opet me pogurnula i zaželjela mi sreću. Na putu prema gore opet su kraj mene projurile ona ista mama i kći, ali sada ne vrišteći nego se smijući. Pa ako mogu one onda mogu i ja. Druga vožnja, opet lagano zbog straha za mobitelom. Ja tu strahujem za mobitelom a doma Go Pro spava zimskim snom i skuplja prašinu. Tko b i mislio da ću ga na povratku iz Salzburga trebati. Od sada na dalje je uvijek u autu, pa neka tamo skuplja prašinu.

Schladming 2016 (9)

Ali zato je tu bila treća vožnja, bez mobitela i bez svjedoka. Samo pokoji gušter, mrav i uplašene ptice koje su svjedočile mojim vriscima kada sam se bez obaveza spustio po stazi. E pa fućkajte se mama i kći, ja sam ipak glasniji i uplašeniji. I s manje kose pa zvižduk vjetra dolazi više do izražaja.

Uglavnom, neovisno o tome kakva kukavica bili, ako imate prilike iskusiti vožnju na jednom od ovakvih tobogana svakako dajte. Iskustvo je neprocjenjivo. Vlak smrti u lunaparku je jednu, ovo je potpuno drugi doživljaj jer sami određujete svoju brzinu i sami upravljate svojim vozilom, a i nitko ne bljuje po vama.

Schladming 2016 (7)

Austrija je prepuna ovakvih adrenalinskih parkova sa sličnom ponudom, te skoro svako veće skijalište ima instaliran jedan ovakav tobogan.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here