Beč je grad u kojem sam do sad bio više od desetak puta. Kako živim u Čakovcu, do austrijske metropole imam nešto više od tri sata, tako da nikada nije bio problem potegnuti tih 320 kilometara zbog malo zabave. Za mene je, barem do sad, Beč bio grad u koji sam išao shopping, popiti čašu kuhanog vina za advent i malo prozujati gradom, naravno, u adventsko vrijeme.

Nikad mi nije palo na pamet posjetit Beč iz nekog turističkog razloga, no sad sam odlučan u tome da svoj idući posjet Beču posvetim razgledavanju turističkih atrakcija, prvenstveno onih vezanih uz umjetnost.

Gledao sam neki dan film „Woman in Gold“ u kojem Hellen Mirren tumači glavnu ulogu i kao da mi je nešto u glavi kliknulo. Radnja u filmu se odvija prema istinitim događajima iz života Marie Altmann, židovkinje koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata imigrirala u Ameriku, a koja se u zlatnim godinama svojeg života posvetila dobivanju vlasništva nad umjetninama koje su nacisti njezinoj obitelji zaplijenili neposredno prije rata.

Portrait-of-Adele-Bloch-Bauer-I

Iako možda ne zvuči kao nešto, film je zaista poseban iz razloga što su spomenute umjetnine, točnije jedna od njih, danas simbol Beča. Radi se o slici Gustava Klimta, poznatog austrijskog slikara  s istančanim simbolističkim stilom, pod nazivom „Portret Adele Bloch-Bauer I“. Ako ste do sada bili u nekoj od suvenirnica Beča, mogli ste vidjeti brojne suvenire kao što su posteri, šalice, podmetači za čaše, kišobrani i slično upravo s motivima ovog umjetnika. Barem sam ja uvijek nailazio na te predmete, ali nikad mi nije palo na pamet da istražim priču iza tih turističkih simbola.

Priča o slici Adele Bloch Bauer, teti Marie Altman zaista me zaintrigirala da ponovo posjetim Beč i ovaj put odem u poznatu palaču Belvedere u kojoj je spomenuta slika bila smještena do trenutka kada je Maria pravnim postupcima sliku dobila natrag u svoje vlasništvo i 2006. godine je prodala Ronaldu Lauderu za potrebe Neue Galerie u New Yorku i to za rekordnih 135 milijuna dolara. Zanimljiva je činjenica da je u to vrijeme (2006.), ta slika bila najskuplja slika ikada prodana na svijetu.

Film sam po sebi ima puno zanimljivih scena, a iako nisu sve snimljene u Beču, motivacija za posjet ovom gradu umjetnosti je jača nego ikad.

Belvedere - Beč

Zanimljivo, ali polako shvaćam razloge zbog kojih ponekad ne razumijem umjetnost. Sjećam se kako sam prije nekih desetak godina bio na svojoj prvoj izložbi u životu, i upravo je to bilo u Beču. Bila je to izložba poznatog Rembrandta s kojim sam tada prvi puta imao doticaj.  Od tada, Rembrandt mi je postao jedan od omiljenih umjetnika. Zašto? Jer sam pobliže upoznao njegov rad, i njegov život. Ista stvar je i s Michelangelom. Slušao sam o njemu, gledao sam radove, no nikada nisam shvaćao zašto je on toliko poseban. Sve do trenutka kad i sam nisam ušao u Vatikan i poznatu Sikstinsku kapelu u kojoj je upravo on oslikao svod.

Poanta ovog članka je da mi je trebalo zaista dugo da shvatim kako je samo neznanje jedina prepreka za neshvaćanjem umjetnosti. I ne sramim se toga priznati. Iako sam čak dvije godine slušao predmete o povijesti umjetnosti, imao odlične ocjene, ali ipak, nije to to. Znate kako vele, terenska nastava je najbolja za upijanje znanja. Tako da, idem ja natrag na teren, ovaj put u Beč!

Ps. Spomenuti film iz ovog članka svakako morate pogledati!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here